proizvodno strojarstvo, stručna i znanstvena disciplina koja se bavi preradbom metala, polimera, drva i drugih sirovina ili poluproizvoda u konačne proizvode, tj. serijskom i individualnom proizvodnjom, izborom optimalnih materijala, projektiranjem proizvodnih i tehnoloških procesa, mjerenjem i vođenjem procesa, organizacijom proizvodnje i upravljanjem njome, održavanjem tehničkih sustava te automatizacijom i robotizacijom proizvodnje. U Hrvatskoj je proizvodno strojarstvo znanstvena grana polja strojarstva unutar područja tehničkih znanosti. Proizvodno strojarstvo većim dijelom obuhvaća znanja, vještine te postupke u preradbi materijala koji se tradicionalno nazivaju mehaničkom tehnologijom, kadšto i obradbom metala (koji su nekoć prevladavali kao materijal). Postupci obuhvaćaju izvorno oblikovanje (lijevanje i sinteriranje, brizganje polimera i dr.), deformacijsko oblikovanje (valjanje, kovanje, duboko vučenje, provlačenje, prešanje, prosijecanje), obradbu odvajanjem čestica (rezanje, blanjanje, bušenje, tokarenje, glodanje, brušenje, poliranje, nekonvencionalni postupci), spajanje (zavarivanje, lemljenje, lijepljenje, zakivanje), toplinsku obradbu metala i inženjerstvo površina (različiti toplinski i elektrokemijski postupci). U drugoj polovici XX. st. proizvodnom strojarstvu pridružile su se nove discipline usmjerene poboljšanju učinkovitosti i ekonomičnosti proizvodnje i proizvodnih procesa (→ industrijsko inženjerstvo). U novije se doba kao zasebna skupina postupaka proizvodnoga strojarstva izdvajaju tehnologije → aditivne proizvodnje.

Povijesno su se znanja i dijelovi proizvodnoga strojarstva razvijali zasebno i izrastali iz pojedinih obrtničkih djelatnosti, poput → kovanja, → ljevarstva i sl. Tek se polovicom XVIII. st. proizvodno strojarstvo počelo razvijati uz pomoć znanstvenih metoda.

U Hrvatskoj proizvodnji razvoj proizvodnoga strojarstva slijedio je razvoj → metaloprerađivačke industrije, dok se srednjoškolska nastava iz toga područja razvijala usporedno s razvojem srednjih tehničkih škola strojarskoga usmjerenja. (→ strojarstvo)

Visokoškolska nastava

Visokoškolska nastava u području proizvodnoga strojarstva u Hrvatskoj započela je 1919. utemeljenjem visoke Tehničke škole u Zagrebu. Ubrzo nakon toga osnovan je i Zavod za mehaničku tehnologiju (1922), kao prvi i jedan od najvažnijih zavoda strojarskoga odjela te škole. Osnovan je inicijativom → Nikole Nikolajeviča Savina, koji je bio i njegov prvi predstojnik te predavao kolegij Radni strojevi. Zavod je bio smješten u podrumu i prizemlju nove zgrade Kemijskoga instituta na Trgu Marka Marulića 20, a opremanju laboratorija osobito su pomogli darovi Škodinih zavoda u Plzeňu te zagrebačke Gradske munjare. Uz N. N. Savina, područje proizvodnoga strojarstva pokrivao je → Đuro Stipetić predajući Mehaničku tehnologiju, a obojicu ih je naslijedio → Artemije Šahnazarov, koji je poslije preuzeo i vodio Zavod do odlaska u mirovinu.

U ranim godinama nakon II. svj. rata na tadašnjem Tehničkome fakultetu (poslije Strojarsko-brodograđevni fakultet, odn. Fakultet strojarstva i brodogradnje, FSB) predavali su se dijelovi izdvojeni iz mehaničke tehnologije. Predavanja iz Lijevanja držao je → Niko Malešević od 1946., kolegije Obrada metala, Plastična obrada i Tehnologija drveta predavao je → Josip Hribar od 1948., Toplinsku obradu predavao je → Ivo Hercigonja od 1958., a Alatne strojeve i Rezanje metala → Rudolf Zdenković od 1960. Na Visokoj tehničkoj školi u Zagrebu → Drago Kunstelj predavao je kolegij Zavarivanje od 1956., → Aleksandar Đurašević uveo je nove nastavne sadržaje iz unapređenja proizvodnje 1957., a → Dragutin Taboršak iz organizacije proizvodnje, studija rada i ergonomije 1962. Današnji Zavod za tehnologiju nosi to ime od 1974., a čine ga katedre za ljevarstvo, oblikovanje deformiranjem, alatne strojeve i preradu polimera i drva. U sklopu Zavoda djeluje pet laboratorija (za ljevarstvo, oblikovanje deformiranjem, alatne strojeve, preradbu polimera i drva te za medicinsko inženjerstvo) i Centar za aditivne tehnologije.

Po uzoru na zagrebački fakultet, uvode se posebni kolegiji proizvodnoga strojarstva i na studijima u drugim hrvatskim sveučilišnim centrima. Osnivanjem Strojarskoga fakulteta (poslije Tehnički fakultet) u Rijeci 1960. počeo je raditi i Zavod za tehnologiju i organizaciju, poslije Zavod za proizvodno strojarstvo, danas Zavod za industrijsko inženjerstvo i management. U prvim su godinama osnovane i Katedra za nauku o metalima (predstojnik → Jože Pirš), Katedra za obradu metala (predstojnik Zvonimir Golob) i Katedra za alatne strojeve i alate (predstojnik → Slavko Margić). Osobit pečat nastavnom i znanstvenom radu Zavoda dao je → Elso Kuljanić.

Na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje (FESB) u Splitu utemeljen je 1983. Zavod za strojarsku tehnologiju (danas Zavod za proizvodno strojarstvo). Ključnu ulogu u osnivanju i razvoju Zavoda imao je → Romeo Deželić, uz pomoć nastavnika FSB-a iz Zagreba. Danas u sklopu Zavoda djeluju katedre za tehnologiju, za materijale i tribologiju te za industrijsko inženjerstvo.

Na Strojarskome fakultetu u Slavonskome Brodu osnovana je 1982. Katedra za tehnologiju i organizaciju (voditelj → Zvonimir Lukačević), koja je 1983. postala Zavod za proizvodno strojarstvo (voditelj → Igor Rožanić), a 1991. ponovno Katedra za tehnologije (voditelji Z. Lukačević, → Pero Raos, Ivan Samardžić). Danas je to Zavod za proizvodno strojarstvo (voditelj P. Raos), među značajnijim djelatnicima kojega su bili Ivan Budić, → Branko Grizelj i dr.

Danas se proizvodno strojarstvo predaje i u sklopu poslijediplomskih studija na strojarskim fakultetima u Rijeci, Slavonskome Brodu, Splitu i Zagrebu. Preddiplomski stručni studij Proizvodno strojarstvo postoji na Veleučilištu u Slavonskome Brodu i Sveučilištu Sjever u Varaždinu, a ta se tematika predaje i u sklopu stručnih studija strojarstva na Tehničkome fakultetu u Rijeci, Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu, Veleučilištu u Karlovcu i Tehničkome veleučilištu u Zagrebu.

Stručna i znanstvena publicistika

S prvim predavanjima pojedinih dijelova proizvodnoga strojarstva na Tehničkome fakultetu u Zagrebu javljaju se i prva skripta, knjige i udžbenici. Tako su studenti Stipetića i N. N. Savina izdali skripta Mehanička tehnologija II (1924), A. Šahnazarov autor je knjiga Tokarski noževi (1927) i Brušenje (1929), prema predavanjima N. Maleševića izdana su skripta Mehanička tehnologija 1−2 (1946), sam Malešević objavio je priručnik za izobrazbu stručnih kadrova Materijal za kalupljenje (1947), a → Oto Horvat Mehaničku tehnologiju materijala za gradnju strojeva 1–3 (1942–65) i Malu mehaničku tehnologiju (1949–65); D. Kunstelj napisao je knjigu Razvoj svarivanja u industriji (1955), A. Đurašević Pripremu rada (1959), D. Taboršak Studij rada (1960). Među mnogobrojnim novijim djelima ističe se Inženjerski priručnik 4. Proizvodno strojarstvo I−III (1998−2002) skupine autora.

Znanstveni i stručni članci vezani uz proizvodno strojarstvo objavljivani su u mnogobrojnim domaćim časopisima poput → Strojarstva, → Zavarivanja, → Ljevarstva, → Polimera, → Transactions of FAMENA, → Tehničkoga glasnika, → Tehničkoga vjesnika, → Metalurgije i dr.

Udruge i savjetovanja

U Hrvatskoj stručne i znanstvene djelatnike te gospodarske, stručne i znanstvene organizacije povezane s proizvodnim strojarstvom okuplja → Hrvatska udruga proizvodnoga strojarstva, osnovana 1992. na inicijativu → Roka Cebala. Udruga od 1995. u suradnji s Institutom za proizvodni menadžment, tehnologiju i alatne strojeve Tehničkoga sveučilišta u Darmstadtu (PTW TU Darmstadt) organizira godišnje Međunarodno znanstveno savjetovanje proizvodnoga strojarstva CIM (od engl. Computer Integrated Manufacturing – Računalno integrirana proizvodnja). Od 2007. na istom području djeluje i → Hrvatsko društvo za strojarske tehnologije, koje organizira međunarodni skup MTSM (od engl. Mechanical Technology and Structural Materials – Mehanička tehnologija i konstruktivni materijali).

U sklopu Znanstvenoga vijeća za tehnološki razvoj HAZU-a djeluje Sekcija za materijale i proizvodno strojarstvo, nekoć Odbor za proizvodne znanosti.